energetska politika
-
Od svih obnovljivih izvora energije, biomasa je oblik koji najviše obećava. Pored tradicionalnog korišćenja kao izvora toplote, sve se više uspešno koristi za proizvodnju električne energije. Nasuprot foto-ćelijama i vetro-generatorima, struja iz biomase se može proizvesti onda kada je potrebna. To postaje sve važnija karakteristika, kako raste učešće električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. Još važnije, biomasa je jedini oblik obnovljivih izvora energije od kojeg se mogu dobiti tečna i gasovita goriva koja nisu fosilnog porekla. To čini biomasu nezaobilaznim činiocem bilo kojeg scenarija snabdevanja energijom u budućnosti. Biomasa ne samo da je neutralna po pitanju emisije CO2 – ona može da absorbuje atmosferski CO2 i da ga veže, smanjujući njegovu koncentraciju u atmosferi. Ove izuzetne prednosti biomase kao obnovljivog izvora energije su veoma priznate u Evropskoj Uniji. Energetska politika svih zemalja EU podržava korišćenje biomase kao goriva na različite načine: od „feed-in” tarifa, preko bonusa za kogeneraciju, poreskih olakšica, pa sve do veoma značajne podrške istraživačko-razvojnim projektima koji se bave budućim tehnologijama za proizvodnju ne-fosilnih tečnih i gasovitih goriva. Istovremeno, energetska politika EU nastoji da što pre ispravi neke pogrešne razvoje u primeni biomase ili odgovarajućih tehnologija. To je uglavnom slučaj sa neodrživom eksploatacijom biomase, prevelikim udelom fosilnih goriva u finalnom proizvodu (usled transporta, sekundarnih transformacija i sl.), ugrožavanja biološke raznovrsnosti vrsta, ili usled konflikta sa lancima proizvodnje hrane. Ovaj rad prikazuje stanje današnjeg korišćenja biomase (toplota, električna energija, tečna biogoriva prve generacije) u nekoliko EU zemalja, kao i prikaz glavnih pravaca razvoja tehnologija za buduće korišćenje biomase (tečna biogoriva druge generacije, sintetičkog prirodnog gasa, vodonika). U pogledu izvora biomase za energetsku upotrebu, uočljiv je jasan pravac ka korišćenju otpadne biomase i ostataka iz poljoprivredne proizvodnje. To je motivisano ne samo odgovarajućom energetskom politikom (npr. odvajanjem od lanca ishrane), već i zakonima slobodnog tržišta (npr. viša cena kvalitetne drvne cepke). Zbog toga se uočavaju stalni napori da se razviju nove ili unapređene tehnologije koje mogu da koriste biomasu sve lošijeg kvaliteta.
0350-218X, 37 (2011), 3, 311-324 preuzimanje -
Studija Svetskog Saveta za energiju (World Energy Council – WEC), objavljena 2009. godine pod naslovom „Evropska politika protiv klimatskih promena posle 2012” pruža pregled integralne klimatske i energetske politike Evropske Unije (EU) i daljeg razvoja Evropske šeme trgovine emisijama gasova sa efektom staklene bašte (EU-ETS). Politika EU za period do 2020. godine obuhvata dobro utvrđene rokove i regulativu, ali je za period iza 2020. godine prilično neizvesna. To ima ozbiljne implikacije po investicije u energetski sektor, kao i po istraživačke i razvojne aktivnosti. Pored ekoloških kriterijuma za održivost investiranja od značaja su i sigurnost snabdevanja i mogućnost da energija bude plaćena. Studija WEC analizira glavne zaključke uzvedene iz politike EU i ETS i utvrđuje šta bi trebali da budu osnovni ekonomski i ekološki održivi pokretači klimatske i energetske politike Evrope. Kao i ostali regioni i zemlje u svetu, Evropa je prvi put suočena sa dilemom proizašlom iz činjenice da su klimatske promene globalni problem. Stoga ga ona sama ne može da reši, ma koliko veliki bio njen doprinos, ukoliko ne postoji globalni održivi pokret u tom pravcu. Čak i kada je evropska politika u smislu klimatskih promena isplativa za Evropu, ona ne bi bila isplativa globalno ukoliko ne doprinosi globalnoj isplativosti. Polazeći od te (WEC) studije, ovaj rad obezbeđuje opšte osnove i statistički materijal o emisijama CO2, identifikuje pojedine važne tehnologije za smanjenje emisija i njihov tehnički i ekonomski potencijal, obrađuje sadašnji status klimatske politike EU i njen mogući budući razvoj ka klimatski prijateljskoj i energetski efikasnoj Evropi. Energetska efikasnost u industriji može da bude značajan oslonac klimatske politike EU.
0350-218X, 38 (2012), 2, 213-228 preuzimanje