održivi razvoj
-
Agencija za energetsku efikasnost Republike Srbije je formirana zbog strateške potrebe Srbije za unapređenim uslova i mera za racionalno korišćenje energije i energenata. Osnovana je 2002. godine u okviru reforme energetskog sektora, a uz finansijsku podršku Evropske Unije preko Evropske agencije za rekonstrukciju (iz programa CARDS). Predlaganjem podsticajnih mera za povećanje energetske efikasnosti i promovisanjem značaja energetske efikasnosti, kao i upravljanjem programima i projektima za racionalno i šire korišćenje energije iz obnovljivih izvora energije (jednim od ključnih faktora održivog razvoja), Agencija doprinosi unapređenju društveno odgovornog ponašanja prema energiji u svim strukturama države i društva. Na taj način se poboljšavaju indikatori efikasnog korišćenja energije u Srbiji i posredno doprinosi efektivnosti nacionalnog energetskog sistema i energetskoj bezbednosti zemlje.
0350-218X, 34 (2008), 2-3, 117-132 preuzimanje -
Ekonomski i ekološki uticaji poslovanja kompanija na zajednicu zahtevaju od menadžera suočavanje sa (ne)efikasnošću, odnosno (ne)-efektivnošću njihovog delovanja u oblasti zaštite životne sredine, kao i prihvatanje odgovornosti za način na koji preduzeća koriste energiju i energetske resurse. Rastuća potrošnja fosilnih goriva u industrijskom sektoru rezultirala je negativnim uticajem na ekologiju. Ključni faktor energetske efikasnosti je menadžment. Efikasnije i za zajednicu prihvatljivije rešenje je da se profit kompanije poveća smanjenjem potrošnje energenata i tako stekne reputacija društveno odgovornog preduzeća, umesto da se uvećanjem prodaje uvećava godišnji obrt preduzeća. Namera nam je da ovim radom ukažemo na to da je reputacija preduzeća merljiva kategorija, koja ne zavisi od povećanja prodaje i profita, već od uticaja koji preduzeće ima na životnu sredinu.
0350-218X, 35 (2009), 1, 37-46 preuzimanje -
Termoenergetika kao komponenta strategije razvoja energetike Republike Srpske i Bosne i Hercegovine
abstraktTermoenergetika i održivi razvoj - definicije i trendovi. Globalne energetske prilike u svijetu i kod nas. Rezerve primarne energije u svijetu, RS i BiH, kao osnova razvoja termoenergetike. Proizvodnja električne energije i položaj termoenergetike u energetskim bilansima.
Stanje primarne i finalne potrošnje energije. Indikatori potrošnje energije i energetske efikasnosti. Uporedne karakteristike i indikatori emisije CO2. Prognoza rasta potrošnje električne energije do 2030. godine sa osvrtom na rast do 2050. godine. Planiranje razvoja elektroenergetskog sektora. Termoenergetski, hidro i drugi objekti, kandidati za izgradnju do 2030. godine u RS i BiH. Osvrt na mogućnost pokrivanja domaće potrošnje i izvoza električne energije. Tehnologije za efikasno korišćenje uglja u termoenergetici.0350-218X, 37 (2011), 1, 1-28 preuzimanje -
Razvoj mera politike u oblasti obnovljive energije u Srbiji pokrenut je nakon demokratske tranzicije krajem 2000. godine kao deo vladinih napora da se postigne održivi ekonomski razvoj i da se srpsko tržište integriše sa svetskim, a posebnom evropskim tržištem. Radi se o relativno novoj politici ne samo u Srbiji, već i širom sveta. Mere za podsticanje upotrebe obnovljivih izvora energije postojale su samo u nekoliko zemalja u 1980, postajući šire popularne krajem 1990, te posebno se razvijajući tokom 2005-2010, naročito u Evropi. Prva Bela knjiga Evropske Unije koja uspostavlja strateški okvir, kao i Akcioni plan za razvoj obnovljivih izvora energije, objavljeni su 1997, i pretočeni u dve direktive u 2001 i 2003 (podstiču proizvodnju struje iz obnovljivih izvora energije i korišćenje biogoriva ili drugih obnovljivih goriva za transport (zamenjeno Direktivom 2009/28/EC). Prvi zamah nastao je 2007. godine usvajanjem Strateškog okvira za obnovljivu energiju uz obavezujući cilj da 20% energije treba da potiče iz obnovljivih izvora do 2020 u EU, što je dovelo do Direktive za podsticanje obnovljivih izvora energije u 2009, obuhvatajući i obavezu država članica EU da usvoje nacionalne akcione planove u ovoj oblasti do jula 2010. Srbija, koja teži članstvu u EU, pristupila je EU Energetskom sporazumu Jugoistočne Evrope i EU 2005, koji obuhvata i navedene direktive. Srbija je potom, u 2009. usvojila Uredbu o podsticajima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koja određuje i podsticajne cene obnovljive energije. Srbija je takođe članica-osnivač Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) i prati inicijative Ujedinjenih nacija u ovoj oblasti. Kao rezultat uvedenih i planiranih mera politike, značajne investicije se očekuju u sektoru obnovljive energije u Srbiji, stvarajući tzv. zelene poslove i omogućavajući više održiv ekonomski razvoj. U ovom članku se razmatraju i analiziraju mere politike obnovljive energije u Srbiji, kao i trendovi razvoja ove politike u EU i svetu. Zaključuje se da energetska efikasnost može biti još važniji cilj za Srbiju, jer hidroenergija je već značajan izvor obnovljive energije, tako da Srbija bitno doprinosi ekološkoj energetskoj politici u Evropi.
0350-218X, 38 (2012), 2, 175-189 preuzimanje -
U skladu sa obavezama definisanim ugovorom o osnivanju Energetske zajednice, u Srbiji još uvek nije ostvareno tržište tečnih biogoriva, biodizela i bioetanola. Pravni okvir za proizvodnju i korišćenje biogoriva u Srbiji nije dovoljno razrađen, tako da nema konkretnih rezultata i napretka u proizvodnji i korišćenju biogoriva. Cilj ovog rada je da otkloni dileme u vezi sa proizvodnjom i korišćenjem biogoriva u Srbiji. Srbija ima potencijala za proizvodnju biogoriva, a u skladu sa EU direktivom 2009/28/ES i obavezu da do 2020. godine dostigne cilj od 10% učešća biogoriva u transportu. U radu je prikazano postojeće stanje u Srbiji, na osnovu kojeg je dat kompleks mera u cilju podsticanja proizvodnje biogoriva, pre svega radi intenzivnijeg razvoja poljoprivrede, smanjenja zagađivanja životne sredine, smanjenja uvoza sirove nafte i radi otvaranja novih radnih mesta.
0350-218X, 39 (2013), 1-2, 1-10 preuzimanje